“Izrazito sam ponosan na ovogodišnji program. Mislim
da je on pravi odraz karaktera ovakve manifestacije”,
kaže Goran Paskaljević, režiser i predsednik Saveta
FEST-a.
O Festopolisu 2003. govore i gradski sekretar za kulturu
Tanja Petrović i reditelj Stefan Arsenijević.
Goran
Paskaljević, čuvar FEST-a u zimskom periodu
…je ove godine uspeo da poveže jedan
veliki festival A-kategorije s najvećim filmskim festivalom
kod nas:
“U Berlinu sam boravio dva dana, ali
sam zadovoljan što sam za tako kratko vreme uspeo da
završim veliki posao. Naime, ubuduće će svake godine
na FEST-u biti prikazivano 12 filmova iz glavnog programa
‘Berlinala’. To je veoma značajno i daje FEST-u posebnu
težinu. To je značajna saradnja i velika garancija za
što bolji FEST”, kaže Paskaljević.
Tanja
Petrović, sekretar za kulturu Festopolisa
Slogan ovogodišnjeg FEST-a je "Dobrodošli
u Festopolis". Prvi put je grad u prvom planu.
Kako Vam se to dopada?
“Lepo ste prepoznali! To je i bio jedan
od razloga zbog kojih smo se opredelili za kampanju
‘J. Walter Thompson’. Na javni konkurs se prijavilo
dvadesetak agencija i zaista su svi pokazali izuzetnu
maštovitost i kreativnost. Jedna agencija je, čak, karamel-bombone
upakovala u papiriće FEST-a, različiti ukusi je trebalo
da predstavljaju različite programe. Bilo je veoma lepih
i provokativnih kampanja, ali jedino je ta uspela da
pogodi fazon da čitav grad živi za FEST i da FEST obeležava
život jednog grada. Mislim da je spot veoma lepo upakovan
i da je početna ideja uspešna. Čujem pozitivne reakcije
i vidim da se ljudima sviđa naš glavni junak s filmskim
trakama na glavi, pa očekujem da će se neko i pojaviti
na otvaranju FEST-a sa tim detaljem. Na promociji FEST-a
su naše hostese nosile iste trake, pa mislim da to može
da prođe i kao modni detalj tokom trajanja FEST-a”.
Beograd se uvek pokazivao kao dobar
domaćin. Ove godine smo, zbog dobropoznate situacije
u svetu, ostali bez velikih imena. Ipak, FEST će posetiti
značajni ljudi iz sveta filma. Kako će ih grad ugostiti?
“Tradicionalno, gostoljubivo, naravno.
Ove godine smo smislili da svoju beogradsku i srpsku
gostoljubivost kombinujemo sa zapadnim načinom razmišljanja.
Zato je tu Barbara, šefica Službe za goste, koja je
veteran festivala koji se održavaju u Evropi. Goste
ćemo predstaviti na konferencijama, skupovima, u bioskopskim
dvoranama, potrudićemo se da se sretnu sa studentima
Fakulteta dramskih umetnosti, da obiđu sve ono što ih
zanima. Jedan gost, čak, dolazi da bi snimio film, pa
ce obići muzej kako bi video zaostavštinu čoveka o kom
snima film. Ima onih koji dolaze da se provedu, ima
onih koji dolaze da se dogovore oko novih poslova, a
ima i onih, kao što je Ana Muglalis, koja dolazi jer
se i kada je prvi put bila u Beogradu lepo provela.
I pored velikih obaveza koje ima prema kući ‘Šanel’,
ona dolazi na dva dana da nam se oduži za lep provod
od pre dve godine”, kaže Tanja Petrović.
Stefan
Arsenijević, između Beograda i Berlina
Do sada si samo pratio FEST, sada si
njegov učesnik. Kakvi su tvoji utisci po tom pitanju?
“Ja sam na FEST-u zaista odrastao.
Poslednjih deset godina bio sam akreditovan kao novinar,
na FEST-u se osećam kao kod kuće. Ali, sada se desio
preokret, moj film je na programu, pa imam tremu veću
nego u Berlinu”.
Još nisi završio FDU, a već si odredio
sebe kao perspektivnog reditelja. Da li očekuješ da
ćemo ubuduće češće da gledamo tvoje filmove na FEST-u?
“Nadam se”.
Kako vidiš budućnost te manifestacije?
Da li ona, po tvom mišljenju, dovoljno prati razvoj
naše kinematografije?
“FEST će uvek imati budućnost, zahvaljujući
formuli ‘festival festivala’. Film kao medij će možda
zapasti u krizu, ali FEST je koncipiran da i u tom slučaju
prikazuje najbolje od najboljeg. Što se domaćeg filma
tiče, FEST uvek prikazuje aktuelan domaći film. Mislim
da je to prava mera. Postoje profilisani festivali i
drugi načini promocije domaćeg filma. Meni se uvek činilo
isforsirano kada veliki internacionalni festivali, poput
ovogodišnjeg Berlina, imaju posebne programe domaćeg
filma, kako bi ga na taj način afirmisali. Uvek mi se
činilo da ti filmovi nose oznaku ‘nisu mogli da uđu
u glavni program, ali su domaći’.
|