Peni Panajatopulu rodena je u Atini, gde je studirala
pravo, a zatim i filmsku režiju. Nekoliko godina je
živela u Londonu, gde je studirala filmsku režiju i
fotografiju. Poslednjih godina se bavi produciranjem
i snimanjem serija o sociološkim i psihološkim temama
i režijom programa iz kulture.
Peni Panajotopulu, reditelj
SMRT VIĐENA OČIMA DETETA
Za
svoj prvi filmu, Panajotopulu je izabrala priču o desetogodišnjem
dečaku, koji ne može da preboli gubitak oca.
“Desilo se da je priča pronašla mene, a ne ja priču.
Odlučila sam da se vratim u detinjstvo i da ispričam
jedan njegov deo. Tako mi je bilo lakše da pričam o
stvarima koje me interesuju, a to su osećaj gubitka,
kroz koji se mnogo toga menja. Kada sam bila dete, razmišljala
sam o smrti kao promeni položaja stvari. Recimo, ako
je čaša ispred vas, a onda sledećeg trenutka na nekom
drugom mestu, to je kao jedna vrsta smrti. Htela sam
da pričam o smrti metaforično. Onda sam počela da razmišljam
o tome kako sam bila fascinirana spuštanjem na Mesec.
I onda sam povezala sve te stvari. Ispričala sam priču
o odvajanju čoveka od zemlje, odvajanju ljudskog bića
od stvari koje su mu drage, a koje tokom života izgubi.
Tako je ispala priča o tom dečaku koji iznenada ostaje
bez oca i koji ne može s tim gubitkom da se pomiri.”
Deluje kao tragična priča...
“Pa na neki način ona nije tragična! Ja samo pričom
o smrti pokušavam da ispričam priču o važnosti života.”
Da li pratite jugoslovensku kinematografiju?
“Da. Nisam gledala mnogo, ali sam upoznata sa radom
Gorana Paskaljevića i Kusturice, naravno. Mislim da
su to veoma dobri reditelji od kojih ima šta da se nauči.
Nažalost, ne znam mnogo o novijoj produkciji. Više znam
o novoj slovenačkoj produkciji, nego srpskoj.”
Kako vam se dopada ovde na FEST-u?
”Ne znam šta da kažem. Prvi put sam u Beogradu i izgleda
da će biti dobro. To sam zaključila prelistavajući katalog,
koji deluje veoma ozbiljno. A i program je odlično odabran.
Mislim da su to sve dobri filmovi…
Dyskoli apoheretismi:
o babas mou (Moj otac: težak sastanak) GR |
|
R: Penny Panayotopoulou
U: Yorgos Karayannis, Stelios Mainas
04.03. / DKC / 19:00h
2002. 108'
Ilias, desetogodišnji dečak koji
živi u Atini šezdesetih godina, iznenada ostaje bez
oca. Ostali članovi porodice pokušavaju, svako na svoj
način, da se pomire sa njegovom iznenadnom smrću - izuzev
malog dečaka. On ne može da ponese na svojim nejakim
plećima teret iznenadnog odvajanja; ne može da shvati
šta se dogodilo. Odbija da prihvati da je njegov otac
umro i nastavlja da se ponaša kao da će se on svakog
trenutka vratiti sa jednog od svojih uobičajenih službenih
putovanja. U nastojanju da sačuva oca živog u sebi,
Ilias počinje čudno da se ponaša.
2002 Thessaloniki - Najbolji glumac
(Christos Stergioglou), Nagrada FIPRESCI, Nagrada
grčke kritike
|